7. srpanj 2010.,
Bangalore Ashram, Indija
Sri Sri se obraća roditeljima
Za mene je teško govoriti o roditeljstvu. Nemam nikakvog iskustva. Ali mogu podijeliti s vama neke ideje, kroz promatranje. Vi to trebate prenijeti u iskustvo i vidjeti. Ako ste jako uredni, djeca će vas učiniti kaotičnima. Djeca su najbolja za probijanje vaših granica. Sjećam se kako je jedan od mojih ujaka bio jako strog, te je sa mnom i mojom sestrom trenirao disciplinu. Kada je dobio sina, njegov sin je počeo disciplinirati njega, probijajući sve njegove granice. Dakle, vaša vas djeca podučavaju mnogo više, ono što možda drugi ne mogu. Prvi korak za nas je promatrati dijete, njegove sklonosti i smjer kojim ide. To je dvosmjerni put. Što želite naučiti od njih? I čemu ih želite podučiti? Ne pokušavajte im nametnuti svoju viziju. Trebate podijeliti svoju viziju s njima, te ih razuvjeriti ako je njihova vizija kriva. Svako je dijete došlo na ovu planetu s određenim tendencijama, nekim osnovama koje se ne mogu promijeniti. I on/ona upija određene stvari koje se ne mogu kontrolirati. Pratite li me? To je velika vježba. Ako ste jako disciplinirana osoba, dijete može stvoriti kaos u vašem životu, te vam pokazati gdje se nalazite, natjerati vas da probijete svoje granice. Moramo biti vrlo senzitivni. To je jedna stvar koju moramo imati na umu. Ako kažete svom djetetu da ne laže, i onda ga zatražite da se javi na telefon i kaže da niste kod kuće, to jednostavno neće funkcionirati. Raspravljajući se pred vašom djecom će samo pogoršati stvari. Ako se morate raspravljati s vašim supružnikom, bolje zaposlite vašu djecu, te se tada svađajte koliko želite. No, do trenutka kad se vrate, bolje se pomirite.
Potičemo dječju sklonost da ne dijele svoje stvari, te da ih čuvaju. Kada to prelazi određene granice, osjećamo se zagušeno. Često im kažemo da čuvaju stvari za sebe. Tada oni razviju sklonost zadržavanja. Mala djela se mogu odraziti na nečiju osobnost, te to može biti prepreka u nečijoj osobnosti. Istovremeno možemo ohrabrivati njihov stav davanja i dijeljenja, te to također može razviti nečiju osobnost. Stoga, možemo učiniti mnogo u prilagođavanju stečenih talenata ili osobnosti djeteta. Ali ne možete napraviti ništa sa sjemenom s kojim je dijete rođeno. To će se ionako pojaviti. Ta dva aspekta moramo razlikovati, i to je mudrost. Ako to možete učiniti, pola posla je obavljeno. Drugu polovicu, trebate prepustiti Bogu. Nemate kontrolu nad drugom polovicom. Dakle, cijeli taj proces vas uči puno strpljenja i upornosti, a opet njih vodi u smjeru u kojem trebaju ići. Potičući ih na san i uvjeravati ih da se kreću prema snu je najveći izazov za roditelje. Stoga, izložite ih raznolikim aktivnostima. To treba napraviti prije nego što dijete navrši 10 ili 11 godina. Trebate upoznati dijete sa znanošću, umjetnošću i izložiti ga raznim aktivnostima uključujući doprinos društvu. U nedjelju, opskrbite ih slatkišima, te im recite da ih razdijele najsiromašnijima. Jednom ili dva puta u godini, odvedite ih u sirotinjske četvrti, te ih uputite u služenje zajednici. To će poboljšati njihovu osobnost na neki drugačiji način. Isto je i sa studijem.
Trebate ih izložiti znanosti, isto kao i glazbi. Lijeva strana mozga, kao i desna strana trebaju biti poticane. Znate, koncept Saraswati, božice učenja, toliko je zanimljiv. Ako pogledate simbol Saraswati, to su glazbeni instrument, knjiga i krunica u njenim rukama. Knjiga simbolizira poticanje lijeve strane mozga, glazbeni instrument desne strane mozga, a krunica simbolizira meditativni aspekt. Dakle, znanje, glazba i meditacija – svo troje je potrebno za potpunu edukaciju. Tada možemo osobu nazvati educiranom i civiliziranom. Stoga, pobrinite se da djeca nauče glazbu i yogu. Također, pobrinite se da djeca imaju znanstveni aspekt, te da ispituju pitanja. Ohrabrujte ih da postavljaju pitanja. Dijete počne postavljati pitanja u dobi od tri godine. Tada stalno postavljaju pitanja. Mnogo puta, dođu s pitanjima na koje nemate odgovore. Koliko roditelja je imalo to iskustvo? Natjeraju vas da se zapitate. Natjeraju vas da razmislite o stvarnosti koja je zapanjujuća. Dakle, nužno je za njih da imaju oboje, glazbeni i znanstveni aspekt.
Zatim, obratite pozornost na osobnost svog djeteta. Pobrinite se da je u interakciji s različitim dobnim skupinama. Kako komunicira s najmlađima? Kako komunicira s onima koji su stariji od njega? Kako komunicira s nekim iz vlastite dobne skupine? To je vrlo važno. Pomoću toga možete shvatiti da li razvija neki kompleks superiornosti ili inferiornosti, ili postaje li introvertiran ili ekstrovertiran. A vi možete odigrati vrlo važnu ulogu u tome. Igrajte se igre s njim, ohrabrujte ga da se druži sa svim dobnim skupinama, te tada možemo oblikovati njegovu osobnost u vrlo usredotočeno, talentirano i fleskibilno ljudsko biće, osobnost koja je slobodna od kompleksa. Djeca koja imaju kompleks manje vrijednosti imaju veće želje družiti se s mlađima, žele pobjeći od starijih, te čak pokušavaju izbjegavati one iste dobi. Osobe s kompleksom veće vrijednosti izbjegavaju mlađe, te žele biti u kontaktu samo sa starijima. U oba slučaja, nisu dobri komunikatori. Kao roditelji, možete ih podučavati komunikacijskim vještinama. Vrlo je važno za njih naučiti kako komunicirati.
Želio bih da napravite vježbu. Recite osobi koja sjedi pored vas: “Ne vjerujem ti.” Ovo je prilika ukoliko je to vaš supružnik (šaljivo)! (Nakon nekog vremena kada publika nije mogla, čak ni nakon što im je bilo rečeno dva – tri puta) Ne možete to učiniti ozbiljno. Pogledajte koliko je teško nekome reći da mu/njoj vjeruješ. Ali još je teže nekome reći da mu/njoj ne vjeruješ. Jeste li shvatili? Jeste li primijetili da ste napravili nešto što nikad prije niste? Rekli ste nekome da mu/njoj ne vjerujete i počeli se smijati. Da li vam se to ikad prije dogodilo? Djeca prirodno imaju sklonost povjerenju. Ali nekako, njihovo povjerenje se slomi. Moramo obratiti pažnju na to. Vjeruju li sami sebi? Imaju li dovoljno povjerenja u same sebe?
