Iscjeljivanje ožiljaka rata
Ratovi ostavljaju mnoge ožiljke. Neki od njih su vidljivi, a neki su skriveni. Ovi potonji, u obliku različitih psihičkih traumi, često budu bolniji i dublji od onih vidljivih golim okom. Najčešći oblici psiholoških posljedica rata su nesposobnost stvaranja i održavanja emocionalnih odnosa, automatizam u ponašanju, depresija, razni neurološki poremećaji te općenita nesposobnost osjećanja sreće, koji su za posljedicu imaju visoku stopu razvoda, samoubojstava, nasilja i kriminalnih djela. Sa željom da pomogne u vraćanju u normalan i pun život, Udruga Umijeće življenja Hrvatska uključila se u rad s prognanicima i žrtvama Domovinskog rata 1995. godine.
Na početku radionica, mnogi su polaznici izražavali nevjericu u učinkovitost programa. Međusobna komunikacija im je bila nedostatna ili zbog međusobnog natjecanja, ili zbog zatvorenosti. Tijekom radionice dolazilo je do pomaka i oni su postajali otvoreniji i tolerantniji. Izražavali su se slobodnije i bili oduševljeni promjenama. Polaznici su osjećali poboljšanje općeg zdravstvenog stanja, bolji kontakt s vlastitim tijelom i pokretljivost, nestanak bolova u leđima te veliko smanjenje potrebe za sedativima i lijekovima protiv poremećaja spavanja. Osim poboljšanja na fizičkoj razini, tijekom radionica dolazilo je i do osvještavanja ljudskih vrijednosti i poboljšavanja komunikacije, najprije među polaznicima radionica, ali kasnije i u zajednici, što je i bio glavni cilj radionice: da polaznici postanu nositelji pozitivnih stavova, odnosa i promjena u svojim sredinama.
U suradnji s Ministarstvom zdravlja i socijalne skrbi te drugim državnim institucijama, u Pakracu su održane dvije radionice za razvojačene branitelje i njihove obitelji.
Dojmovi s radionice
Tomo (50): "Doživio sam vidjeti rat tamo gdje mi je bio dom. Došao je iznenada, nenajavljeno. Bilo je to vrlo teško jer po svojoj prirodi nisam nasilan. Nikada nisam niti pomislio da bih mogao pucati ili povrijediti koga. To je bilo protiv moje prirode... No, kada se nađete u takvim okolnostima, prisiljeni ste činiti to. Moj dom je uništen. Nisam imao skoro nikakvog kontakta s obitelji. Nismo se mogli probiti iz okruženja. Ranjen sam u glavu, ruku i trbuh. Život su mi spasili u bolnici u Zagrebu. Kasnije sam pokušao raditi, pohađao sam programe rehabilitacije. No, nešto nije bilo u redu, nešto na psihološkoj razini. Patio sam od nesanice. Stalno sam bio loše raspoložen i spreman na svađu u svakom trenutku. Zatvarao sam se. Naprosto, osjećao sam se najbolje kada sam bio sam. Ali, od sebe ne možeš pobjeći... Počeo sam uzimati lijekove, tablete za spavanje i sedative, svašta. To je trajalo godinama i malo-pomalo njihov je učinak na mene slabio, a moje se stanje pogoršavalo. Tada je moj sin prošao tečaj Umijeća življenja u Zagrebu. Promijenio se! Sigurno mu je bilo teško sa mnom. Cijela je moja obitelj bila pod utjecajem mojih problema, ali moj sin je to nekako uspio nadići novim načinom života s kojim je došao u doticaj na tečaju Umijeća življenja. Tako sam i ja prošao tečaj. Na početku sam bio malo ukočen, kao svi stariji ljudi koji imaju poteškoće s prihvaćanjem novog... No, kako su dani tečaja odmicali, naučio sam sagledavati stvari na nov način i prihvaćati ih na način koji mi je obogatio život. Bio sam iznenađen uvidjevši da sam nakon tečaja koristio mnogo manje tableta, bio sam veseliji i nisam više bio takav teret obitelji. Kasnije su nestali i neki fizički problemi koji su me mučili. Primijetio sam da su se smanjili, ili više nisam obraćao toliko pažnje na njih. Općenito, moj se život promijenio. I, s obzirom da sam doživio to iskustvo, želio sam to podijeliti s drugim ljudima kako bi se i njihovi životi promijenili. Teško je živjeti u ovom kraju. Mnogi ljudi pate od sličnih problema. Nadam se da će oni koji će tek proći tečaj imati bar dio pozitivnih promjena koje su se meni dogodile. Vjerujte mi, oni žive u paklu."
Milka (48): "Ja sam Tomina supruga. Želim reći da se nakon rata moja kćer udala i ja sam dobila dva unuka. Nadala sam se da ću uz njih zaboraviti sve probleme... Svakog su vikenda dolazili u posjete i bol bi se stišala, ali nikada do kraja. Dio boli i anksioznosti uvijek bi ostao. Ali, nakon što smo prošli tečaj, desilo se čudo! U našem je domu zavladao ponovno mir. Potpuno drugačija atmosfera. Nije se to desilo odmah poslije tečaja - sve nam je to bilo novo... Propitivali smo se osjećamo li se stvarno bolje, ili je to samo naša mašta. No, kako je vrijeme odmicalo, uvjerili smo se da nam ove tehnike disanja stvarno pomažu uklanjati gorčinu i jad koji su se gomilali prošlih deset godina. Prije rata moj suprug i ja smo bili stvarno vrlo veseli ljudi, ali za tih deset godina rat ga je promijenio u drugu osobu, ali sada sam stvarno ponosna i sretna da mogu reći da je on ponovno onaj Tomo kojeg sam upoznala kada sam imala devetnaest godina. I moj sin je veseo ponovno. Znajući to i gledajući ih sretne svakoga dana imam snage nastaviti živjeti i radovati se."
Josip: "Kada sam vas vidio prvi puta na uvodnom predavanju, osjetio sam da bi mi mogli pomoći i to se stvarno desilo. Sada mogu lakše govoriti pred drugim ljudima. Hvala vam."
Ivica: "Imao sam psihičkih problema od početka rata. Bio sam po bolnicama i na tabletama deset godina. Osjećam da sam se jako promijenio i da mi je tečaj pomogao."
Branka: "Konačno sam slobodna! Gledam na svoje probleme u sasvim drugom svjetlu."
