Osvajačica Mount Everesta Tine Mena govori kako joj je Sudarshan Kriya pomogla kad se borila za dah!
Ona se nije samo popela na Mount Everest, već je i osvojila vrhunac života. Podrijetlom iz zabačenog sela u državi Arunachal Pradesh u Indiji, rođena u siromašnoj obitelji farmera, Tine Mena morala je savladati mnoge vrhove života prije nego što se zapravo popela na glasoviti Himalajski vrh. Ova 25-godišnjakinja iz Eshali sela blizu indijsko-kineske granice savladala je vrh 9. svibnja 2011., te tako postala prva žena sjeveroistočne Indije kojoj je to uspjelo.
Sve, osim njezine borbenosti, bilo je protiv nje. Bijesan vjetar oborio joj je šator kad je dosegla 7200 m, te je prislio da se skloni u šatoru druge ekspedicije. Bila je umorna. Uoči svog D dana, morala je preživjeti s pola paketića instant rezanaca. Njezin mobitel već je bio bez baterije, što je značilo da je tri dana bila bez komunikacije sa baznim logorom.
Ipak, ništa joj nije bilo važno. Živjela je, spavala i sanjala samo Mount Everest dok njezina hrabrost nije pobjedila dan u 11 sati tog ponedjeljka za pamćenje. "Moja sposobnost da sve napravim u mahu i ostanem opuštena u iskušenjima pokazalo se kao moje najvažnije i najmoćnije oružje", otkriva.
“Mnogo mi je pomogla Art of Living radionica koju sam prošla u Itanagaru neposredno prije nego što sam krenula na Mt. Everest. Kao znak dobre volje, pozvali su me iz lokalne Art of Living podružnice na radionicu. Sve što sam naučila bilo je korisno. Tehnike disanja, Sudarshan Kriya posebno, stvarno su mi pomogle kada sam ostajala bez zraka! Meditacija me držala opuštenom i punom energije u isto vrijeme", dodaje.
Proistekla jasnoća uma je ono što ona smatra saslužnim za svoj uspjeh. "U kritičnim trenucima, mogla sam donijeti ispravne odluke zahvaljujući tom meditativnom stanju. Moja najteža odluka u životu do sada bila je kad sam odlučila nastaviti dalje unatoč rizičnim vremenskim uvjetima. Čula sam ljude kako govore da nisam samo sebi donijela smrtnu presudu, već da će to ubiti i moju Sherpu. Ja sam bila spremna umrijeti, ali odjednom sam se počela pitati što će se dogoditi s obitelji moje Sherpe kada bi se najgori strah obistinio", priča.
Bila je uhvaćena između poslovičnog đavla i dubokog mora. S jedne strane, to je bila njezina jedina prilika da ostvari svoj san. S druge strane, sigurnost njezine Sherpe bila je upitna. "Meditirala sam neko vrijeme i pojavila se jasnoća, te odluka da nastavim", dodaje.
Art of Living tečaj također joj je pružio osjećaj da je zbrinuta. "Zbog vjere, mogla sam doživjeti težak uspon kao zabavu. Zapravo, doživjela sam ga kao zabavnu vožnju", dodaje. Njezin mentor dr. Romeo Meetei, koji ju je pratio do baznog kampa, slaže se. "Zapravo, prošli smo uspon do baznog kampa u samo šest dana, umjesto u deset, kako je normalno! Bili smo toliko ispred čak i pomoćnog tima da smo ponekad bili nasukani bez smještajne podrške", smije se!
On također dijeli svoje iskustvo kako mu je Sudarshan Kriya pomogla da ostane opušten u teškim situacijama. "Art of Living tehnike su mi uistinu pomogle da ne paničarim kad smo izgubili kontakt s Menom i kad je na tri dana bio prijavljen njezin nestanak. Svi u baznom kampu su se pomirili s lošom viješću koja je visjela u zraku, no ja sam mogao ostati miran", prisjeća se. "Također su nam pomogle da ostanemo puni energije. Primjetili smo veliku razliku, te smo Mena i ja brinuli o tome da ne propuštamo tehnike disanja. Na nekim visinama, bilo je doista teško disati u ritmu, ali smo se trudili", dodaje.
Sedam mjeseci nakon uspona na vrh, oni se zaklinju u Sudarshan Kriyu, te vježbaju redovito. Slučajno, autor ovog teksta se susreo s njima za ovaj intervju na Art of Living follow-up satu.
